„O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu…“ (Izaija 55:1)

1

„O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu…“ (Izaija 55:1)

Čuje se proročki glas: „Jer je moj narod učinio dva zla: napustili su mene, izvor žive vode, i isklesali si nakapnice, napukle nakapnice koje ne mogu držati vodu“ (Jer 2:13). Duhovno govoreći, dva su osnovna načina slamanja. Jedan je biti slomljen neizbježnim grijehom i propašću ovog svijeta, a drugi je „lev- nišbar“, biti slomljenog srca pred Gospodom (2. Kor 7:10). Prvo dolazi iz uzaludnog pokušavanja da se pronađe život u slomljenim posudama ovog svijeta, dok drugo dolazi od shvaćanja neizlječive unutarnje praznine (Mt 5:4). Duša nalazi vječno zadovoljenje u želji za Božjom pravednošću, jer jedino Bog providi posudu „žive vode“ koja nam je potrebna za život (Iv 4:14; 7:38). Svi moramo piti iz Božjeg izvora života, da ne bi duhovno dehidrirali i umrli. Svi koji ste žedni, dođite na vodu…

Da li te progoni unutrašnja bol za ljubavlju, radošću, mirom i životom? „Blagoslovljeni su gladni i žedni pravednosti: jer će se oni nasititi“ (Mt 5:6). Takvo unutarnje siromaštvo je prerušena milost i želja za iscjeljenjem otkriva poziv Duha. Vjera počinje s prepoznavanjem onoga što uistinu želimo, jer ćemo tek tada doći Ješui da primimo „kruh života“ i „živu vodu“. Sve što nam je potrebno nalazi se u Njemu, iako se moramo ispružiti u vjeri da bi mogli primiti: „A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže“ (Heb 11:6). Bog nagrađuje one koji ga traže; on odgovara svima koji polažu nadu u njegovo spasenje i ljubav. Dakle, kako je Ješua rekao: „Ištite i dat će vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se: jer svaki koji ište, prima, i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca, otvorit će se“ (Mt 7:7-8). Mi nismo spašeni vjerom u našu vjeru, već Stvarnošću i Silom GOSPODINA Boga koji čini čudo dizanja mrtvih u novi život.

Imaš li „dar svetog očajanja“? To je vrlo poseban blagoslov, kad utroba čezne za Bogom, kad osjećaš da ćeš se raspasti ili uništiti ukoliko Bog ne očituje svoje djelovanje u tvom životu… Moliš zato što ti život o tome ovisi; vjeruješ jer bez Boga bi te progutala tama. Vatra na oltaru trebala je biti održavana da uvijek gori (Lev 6:12-13), simbolizirajući „unutarnju vatru srca“. Kakav je blagoslov biti ispunjen plamenom ove unutarnje potrebe, ovog nepopustljivog uzdisanja, ove stalne gladi i žeđi za Bogom i Njegovom pravednošću! Kako smo sretni što svakoga dana primamo kruh iz ruke našeg nebeskog Oca.

(J. J. Parsons)