>> Preuzmi lekciju u PDF-u

Upoznavanje s Filipljanima

        Kakva je radost i kakva slava proizašla iz Pavlove zatvorske ćelije kad je napisao otkrivenje koje nalazimo u poslanici Crkvi iz Filipa! Pavlove nam riječi ukazuju na nebo. Filipljani nas uče koliko je važno zadržati radost na putu suobličavanja s Kristom te nam dublje otkrivaju Osobu koja nam daje tu radost.

        U ovom najtoplijem Pavlovu pismu možemo otkriti mnoge istine o Isusu Kristu – a najznačajnije su možda njegovo poniženje i uzvisivanje na nebu.

        Sišao je s nebesa da nas otkupi i otkrije nam Božje srce; u ovom smo slučaju pozvani nasljedovati srce sluge. Pavao nas također uči da se naš stvarni život ne nalazi jedino u ovom svijetu, nego u nebeskom pozivu, nebeskom kraljevstvu i našem nebeskom životu koji nam je dan po Kristu, nebeskom čovjeku. Dao nam je novo rođenje kako bismo u ovom mračnom svijetu bili nebeska svjetla i svjedočanstvo o Kristovoj sposobnosti mijenjanja života. Posjeo nas je u nebeskom području, na mjesto autoriteta i moći. Nije ni čudo da se trebamo srcem radovati!

        Ovo smo proučavanje osmislili kako bismo vam pomogli istražiti i otkriti dobro i slavno djelo koje je Krist započeo u našim srcima, a koje je obećao dovršiti u trenutku kad bude potpuno otkriven. Zato pročitajte ovo nebesko pismo radosti i ohrabrite se. I recite drugima: Isus čini da svako srce pjeva, on nas preplavljuje veseljem koje se ne može obuzdati!

    7. lekcija

Zaboravi svoju prošlost i srcem prioni uz budućnost

Fil 3,12-21

 Ne smatram da sam osvojio cilj, ali jedno neprestano radim: zaboravljam ono što je iza mene i naprežem se prema onome ispred mene. Trčim prema cilju da osvojim nagradu za koju nas je Bog odozgo pozvao u Isusu Kristu. (Fil 3,13-14)

Izuzetno sam usredotočen na jedno: zaboravljam na sve u prošlosti i umjesto toga srcem prianjam uz budućnost. Trčim bez skretanja, po Božjem pozivu na postizanje nebeskoga cilja i osvajanje pobjedničke nagrade, po pomazanju Isusa Krista. (Slobodan prijevod)

    Zaboraviti svoju prošlost, srcem prionuti uz budućnost – lakše je reći nego učiniti. No to nije u fokusu naše današnje lekcije. Kad shvatimo da nam taj savjet daje apostol Pavao, on postaje još dubokoumniji. Dva su razloga zašto je to tako.

    Prvo, Pavao je rekao da je hodajući za Kristom zaboravio što se u prošlosti dogodilo. Dio te prošlosti bila je njegova religiozna revnost i nastojanje da Božju pravednost zaradi religioznim djelima. Još jedan dio bio je njegov pokušaj uništenja Crkve. Po radosti Svetoga Duha, Pavao je uspio ostaviti iza sebe sva prošla nastojanja i sramotu.

    Drugo, podsjeća nas da nitko od nas još nije postigao cilj. Čak ni Pavao! On je želio dublje upoznati Krista, u većoj mjeri, kroz iskustvo Isusove sile uskrsnuća. No priznaje da još nije to postigao. Pavao se nadao da će u budućnosti postići „posvemašnju puninu“ i jedinstvo s Kristom u njegovu uskrsnuću. Zato je srcem prionuo uz taj, jedan jedini, fokus.

    Ova lekcija govori o zaboravljanju i prianjanju. Neka bismo se priključili Pavlu u zaboravljanju onoga što pripada prošlosti – i svojih pogrešaka i postignuća – i prianjanju srcem uz slavnu budućnost koja nas očekuje u Kristu!

 Otkrijte Božje srce 

• Što ste primijetili nakon što ste pročitali Fil 3,12-21? Jeste li nešto primijetili po prvi put? Imate li kakvih pitanja? Što ste naučili o Božjem srcu?

• Što je Pavao rekao, što još uvijek nije postigao? Iako nije u potpunosti postigao svoj cilj, što je učinio kako bi mu to uspjelo? Što je bio njegov krajnji cilj?

• Na što se Pavao „izuzetno usredotočio“ (redak 3,13)? Prema čemu je trčao bez skretanja?

• Što je Pavao rekao, što želi za one koji su zreli? Što je rekao da će se dogoditi ako nije tako?

• Kako je Pavao opisao one koji žive po standardima koji se razlikuju od istinskog Božjeg puta?

Istražite Božje srce 

• Što je Pavao želio reći kad je izjavio da još nije postao savršen (redak 3,12)? Zašto nije to postigao? Iznenađuje li vas to? 

• Zašto je Pavao mogao „zaboraviti sve što je u prošlosti i umjesto toga srcem prionuti uz budućnost“ (redak 3,13)? Što nam to govori o Božjem srcu?

• Na koncu, zašto Pavao trči, što želi postići? Zašto bismo i mi trebali imati isti cilj?

• Što je Pavao mislio kad je rekao da smo mi nebeska kolonija na zemlji (parafraza retka 3,20)?

• Kako nas Gospodar Isus Krist mijenja i preobražava? Kako se to očituje i kad se to događa?

Doživite Božje srce

• Kako se osjećate kad znate da div kršćanstva poput Pavla još uvijek nije u potpunosti ostvario cilj svoje vjere? Kako nas to ohrabruje na našem putu vjere i potrazi za Božjim srcem?

• Pavao je rekao da se ne oslanja na svoju snagu kako bi postigao pobjedu, pa ipak je lako upasti u takvo nastojanje. Na koji se način kršćani oslanjaju na svoju snagu umjesto na Svetoga Duha u svom duhovnom putovanju? Na koje načine vi to činite?

• Pavao je ohrabrio vjernike iz Filipa da nasljeduju (imitiraju) njegov hod s Bogom. Koga vi možete nasljedovati u svojoj utrci za Božjim srcem?

• Pavao je rekao da ima onih unutar i izvan Crkve koji slijede standarde koji nisu Kristovi. Jeste li i sami to zapazili? Kako se možete zaštiti od drugačijih standarda?

• Što mislite, kako izgleda u potpunosti živjeti svoj identitet i poziv da budemo poput „nebeske kolonije na zemlji“? Zašto moramo čvrsto prionuti uz našega Davatelja Života u življenju po tom identitetu.

Podijelite Božje srce

• Katkad se ljudi umore trčeći utrku „kršćanskog življenja“. Pa ipak, Fil 3,12-16 nadahnjuje nadom! Kako bi dijeljenje Božjega srca izraženoga u ovim redcima moglo ohrabriti naše poznanike?

• Jedna od Pavlovih poanti je da kršćanski put nije usamljena staza. Naprotiv, potrebno je „zajedno napredovati kako bi se osvojila pobjednička nagrada“ (redak 3,16, slobodan prijevod). Poznajete li nekoga kome je potrebna pomoć kako bi istrčao utrku i osvojio pobjedničku nagradu: Božje srce?

• Iako može izgledati prezahtjevno, nasljedovanje življenja za Krista učinkovit je način da se Božje srce podijeli s ljudima. Kako možete živjeti na način da drugi imitiraju vašu utrku za nagradom?

Razmislite o ovome

    Većina nas čezne za budućnošću, ali najčešće se usredotočujemo na prošlost. U Kristu ne moramo tako činiti! Poput trkača koji je usredotočen na ciljnu liniju, možemo po nadi u Krista uprijeti pogled prema budućnosti, bez osvrtanja unazad. Zato, uprimo pogled u Isusa „koji je rodio vjeru u nama i vodi nas naprijed, u savršenstvo vjere“ (Heb 12,2, slobodan prijevod).